epìlog
epìlog m 〈N mn -ozi〉
jednina | |
---|---|
N | epilog |
G | epiloga |
D | epilogu |
A | epilog |
V | epilože / epilogu |
L | epilogu |
I | epilogom |
množina | |
N | epilozi |
G | epiloga |
D | epilozima |
A | epiloge |
V | epilozi |
L | epilozima |
I | epilozima |
1. | a. zaključni dio književnog djela, završna riječ; pogovor, opr. prolog b. glazb. u operi i igrokazu zaglavak, završne riječi ili stihovi s općim razmatranjem djela, često u obliku pouke ili pohvale c. glazb. u instrumentalnoj glazbi, figuracija završnog akorda dodana zaključnoj kadenci |
2. | pren. završetak neke radnje, krajnji ishod |