emajlírati
emajlírati (što) dv. 〈prez. emàjlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
emajlirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | emajliram |
2. | emajliraš |
3. | emajlira |
množina | |
1. | emajliramo |
2. | emajlirate |
3. | emajliraju |
futur | |
jednina | |
1. | emajlirat ću |
2. | emajlirat ćeš |
3. | emajlirat će |
množina | |
1. | emajlirat ćemo |
2. | emajlirat ćete |
3. | emajlirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | emajlirah |
2. | emajliraše |
3. | emajliraše |
množina | |
1. | emajlirasmo |
2. | emajliraste |
3. | emajlirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | emajlirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | emajlirao sam |
2. | emajlirao si |
3. | emajlirao je |
množina | |
1. | emajlirali smo |
2. | emajlirali ste |
3. | emajlirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam emajlirao |
2. | bio si emajlirao |
3. | bio je emajlirao |
množina | |
1. | bili smo emajlirali |
2. | bili ste emajlirali |
3. | bili su emajlirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | emajliraj |
množina | |
1. | emajlirajmo |
2. | emajlirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
emajlirajući | |
glagolski prilog prošli | |
emajliravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
emajlirao, emajlirala, emajliralo | |
emajlirali, emajlirale, emajlirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
emajliran, emajlirana, emajlirano | |
emajlirani, emajlirane, emajlirana |