emanírati
emanírati dv. 〈prez. emànīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| emanirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | emaniram |
| 2. | emaniraš |
| 3. | emanira |
| množina | |
| 1. | emaniramo |
| 2. | emanirate |
| 3. | emaniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | emanirat ću |
| 2. | emanirat ćeš |
| 3. | emanirat će |
| množina | |
| 1. | emanirat ćemo |
| 2. | emanirat ćete |
| 3. | emanirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | emanirah |
| 2. | emaniraše |
| 3. | emaniraše |
| množina | |
| 1. | emanirasmo |
| 2. | emaniraste |
| 3. | emanirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | emanirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | emanirao sam |
| 2. | emanirao si |
| 3. | emanirao je |
| množina | |
| 1. | emanirali smo |
| 2. | emanirali ste |
| 3. | emanirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam emanirao |
| 2. | bio si emanirao |
| 3. | bio je emanirao |
| množina | |
| 1. | bili smo emanirali |
| 2. | bili ste emanirali |
| 3. | bili su emanirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | emaniraj |
| množina | |
| 1. | emanirajmo |
| 2. | emanirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| emanirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| emaniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| emanirao, emanirala, emaniralo | |
| emanirali, emanirale, emanirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| emaniran, emanirana, emanirano | |
| emanirani, emanirane, emanirana | |
Definicija
izaći/izlaziti, izvirati, (is)teći, izbiti/izbijati
Etimologija
✧ vidi emanácija
