ambijentírati
ambijentírati (što, koga) dv. 〈prez. ambijèntīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ambijentirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ambijentiram |
| 2. | ambijentiraš |
| 3. | ambijentira |
| množina | |
| 1. | ambijentiramo |
| 2. | ambijentirate |
| 3. | ambijentiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ambijentirat ću |
| 2. | ambijentirat ćeš |
| 3. | ambijentirat će |
| množina | |
| 1. | ambijentirat ćemo |
| 2. | ambijentirat ćete |
| 3. | ambijentirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ambijentirah |
| 2. | ambijentiraše |
| 3. | ambijentiraše |
| množina | |
| 1. | ambijentirasmo |
| 2. | ambijentiraste |
| 3. | ambijentirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ambijentirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ambijentirao sam |
| 2. | ambijentirao si |
| 3. | ambijentirao je |
| množina | |
| 1. | ambijentirali smo |
| 2. | ambijentirali ste |
| 3. | ambijentirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ambijentirao |
| 2. | bio si ambijentirao |
| 3. | bio je ambijentirao |
| množina | |
| 1. | bili smo ambijentirali |
| 2. | bili ste ambijentirali |
| 3. | bili su ambijentirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ambijentiraj |
| množina | |
| 1. | ambijentirajmo |
| 2. | ambijentirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ambijentirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| ambijentiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ambijentirao, ambijentirala, ambijentiralo | |
| ambijentirali, ambijentirale, ambijentirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ambijentiran, ambijentirana, ambijentirano | |
| ambijentirani, ambijentirane, ambijentirana | |
Definicija
| 1. | smjestiti/smještati na prikladan način u neki ambijent, (u)činiti da bude u skladu s ambijentom, uklopiti/uklapati u ambijent |
| 2. | umj. odrediti/određivati, utvrditi ambijent neke slike (otkuda je stigla, što predstavlja i sl.) |
Etimologija
✧ vidi ambìjent
