Hrvatski jezični portal

èsnāf

èsnāf m 〈G esnáfa〉

Izvedeni oblici
jednina
N esnaf
G esnafa
D esnafu
A esnaf
V esnafe
L esnafu
I esnafom
množina
N esnafi
G esnafa
D esnafima
A esnafe
V esnafi
L esnafima
I esnafima
Definicija
reg. pov. staleško i stručno udruženje obrtnika na balkanskim zemljama u doba Osmanskog Carstva; štiti njihove interese; ceh (u zapadnim zemljama)
Etimologija
tur.arap.mn〉 äṣnāf