Hrvatski jezični portal

éter

éter m

Izvedeni oblici
jednina
N eter
G etera
D eteru
A eter
V eteru
L eteru
I eterom
množina
N eteri
G etera
D eterima
A etere
V eteri
L eterima
I eterima
Definicija
1. (Eter) mit. u grčkoj predaji, bog svjetla, simbol zraka, neba i svemira
2. pov. hipotetski mehanički nosilac svjetlosti, općenito elektromagnetskih valova
3. (mn) kem. farm. skupina organskih spojeva u kojima su dva ugljikovodična ostatka povezana preko atoma kisika, R̕-O-Rˮ; najčešći eter je dietil eter, hlapljiva tekućina koja se nekoć upotrebljavala za narkozu [uspavati eterom]
4. prostor koji prihvaća emisije radiovalova [otići u eter; biti u eteru]
5. nadzemaljski prostor, nebo, svemir, drugi svijet
Etimologija
grč. aithḗr: najviše nebo, čisti zrak ≃ aíthein: zapaliti