etablírati
etablírati (koga, što, se) dv. 〈prez. etàblīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| etablirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | etabliram |
| 2. | etabliraš |
| 3. | etablira |
| množina | |
| 1. | etabliramo |
| 2. | etablirate |
| 3. | etabliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | etablirat ću |
| 2. | etablirat ćeš |
| 3. | etablirat će |
| množina | |
| 1. | etablirat ćemo |
| 2. | etablirat ćete |
| 3. | etablirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | etablirah |
| 2. | etabliraše |
| 3. | etabliraše |
| množina | |
| 1. | etablirasmo |
| 2. | etabliraste |
| 3. | etablirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | etablirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | etablirao sam |
| 2. | etablirao si |
| 3. | etablirao je |
| množina | |
| 1. | etablirali smo |
| 2. | etablirali ste |
| 3. | etablirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam etablirao |
| 2. | bio si etablirao |
| 3. | bio je etablirao |
| množina | |
| 1. | bili smo etablirali |
| 2. | bili ste etablirali |
| 3. | bili su etablirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | etabliraj |
| množina | |
| 1. | etablirajmo |
| 2. | etablirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| etablirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| etabliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| etablirao, etablirala, etabliralo | |
| etablirali, etablirale, etablirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| etabliran, etablirana, etablirano | |
| etablirani, etablirane, etablirana | |
Definicija
| 1. | uspostaviti/uspostavljati pojam, ideju, djelatnost itd. [etablirati apstraktno slikarstvo; etablirati poduzeće]; dokazati/dokazivati, osnovati/osnivati, (u)temeljiti, utvrditi/utvrđivati |
| 2. | namjestiti/namještati, opremiti/opremati stan |
| 3. | (se) utemeljiti/utemeljivati se, učvrstiti/učvršćivati se, smjestiti/smještati (se) |
Etimologija
✧ fr. établir
