Hrvatski jezični portal

finòća

finòća ž

Izvedeni oblici
jednina
N finoća
G finoće
D finoći
A finoću
V finoćo
L finoći
I finoćom
množina
N finoće
G finoća
D finoćama
A finoće
V finoće
L finoćama
I finoćama
Definicija
1. svojstvo onoga što je fino, osobina onoga koji je uglađen
2. term. čistoća izražena mjerom [finoća zlata]
3. sitnoća u rezultatu obrade [finoća mliva]
Etimologija
✧ vidi fȋn