fijúknuti
fijúknuti svrš. 〈prez. fìjūknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. fijúknuo〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
fijuknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | fijuknem |
2. | fijukneš |
3. | fijukne |
množina | |
1. | fijuknemo |
2. | fijuknete |
3. | fijuknu |
futur | |
jednina | |
1. | fijuknut ću |
2. | fijuknut ćeš |
3. | fijuknut će |
množina | |
1. | fijuknut ćemo |
2. | fijuknut ćete |
3. | fijuknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | fijuknuh |
2. | fijuknu |
3. | fijuknu |
množina | |
1. | fijuknusmo |
2. | fijuknuste |
3. | fijuknuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | fijuknuo sam |
2. | fijuknuo si |
3. | fijuknuo je |
množina | |
1. | fijuknuli smo |
2. | fijuknuli ste |
3. | fijuknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam fijuknuo |
2. | bio si fijuknuo |
3. | bio je fijuknuo |
množina | |
1. | bili smo fijuknuli |
2. | bili ste fijuknuli |
3. | bili su fijuknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | fijukni |
množina | |
1. | fijuknimo |
2. | fijuknite |
glagolski prilog prošli | |
fijuknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
fijuknuo, fijuknula, fijuknulo | |
fijuknuli, fijuknule, fijuknula |