fijúkati
fijúkati nesvrš. 〈prez. fìjūčēm, pril. sad. fijúčūći (fìjūčūći), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| fijukati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | fijučem |
| 2. | fijučeš |
| 3. | fijuče |
| množina | |
| 1. | fijučemo |
| 2. | fijučete |
| 3. | fijuču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | fijukat ću |
| 2. | fijukat ćeš |
| 3. | fijukat će |
| množina | |
| 1. | fijukat ćemo |
| 2. | fijukat ćete |
| 3. | fijukat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | fijukah |
| 2. | fijukaše |
| 3. | fijukaše |
| množina | |
| 1. | fijukasmo |
| 2. | fijukaste |
| 3. | fijukahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | fijukao sam |
| 2. | fijukao si |
| 3. | fijukao je |
| množina | |
| 1. | fijukali smo |
| 2. | fijukali ste |
| 3. | fijukali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam fijukao |
| 2. | bio si fijukao |
| 3. | bio je fijukao |
| množina | |
| 1. | bili smo fijukali |
| 2. | bili ste fijukali |
| 3. | bili su fijukali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | fijuči |
| množina | |
| 1. | fijučimo |
| 2. | fijučite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| fijučući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| fijukao, fijukala, fijukalo | |
| fijukali, fijukale, fijukala | |
Definicija
proizvoditi fijuk
Etimologija
✧ vidi fȉjūk
