flȅrtovati
flȅrtovati (, s kim) nesvrš. 〈prez. flȅrtujēm, pril. sad. flȅrtujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
flertovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | flertujem |
2. | flertuješ |
3. | flertuje |
množina | |
1. | flertujemo |
2. | flertujete |
3. | flertuju |
futur | |
jednina | |
1. | flertovat ću |
2. | flertovat ćeš |
3. | flertovat će |
množina | |
1. | flertovat ćemo |
2. | flertovat ćete |
3. | flertovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | flertovah |
2. | flertovaše |
3. | flertovaše |
množina | |
1. | flertovasmo |
2. | flertovaste |
3. | flertovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | flertovao sam |
2. | flertovao si |
3. | flertovao je |
množina | |
1. | flertovali smo |
2. | flertovali ste |
3. | flertovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam flertovao |
2. | bio si flertovao |
3. | bio je flertovao |
množina | |
1. | bili smo flertovali |
2. | bili ste flertovali |
3. | bili su flertovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | flertuj |
množina | |
1. | flertujmo |
2. | flertujte |
glagolski prilog sadašnji | |
flertujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
flertovao, flertovala, flertovalo | |
flertovali, flertovale, flertovala |
1. | imati flert s kime; flertati |
2. | a. općenito, očijukati, koketirati, izazivati što [vozeći takvom brzinom on flertuje sa smrću] b. pol. tražiti načina za suradnju, približavanje suprotnoj političkoj snazi [flertovati s opozicijom] |