Hrvatski jezični portal

fìzičkī

fìzičkī prid.

Izvedeni oblici
Pozitiv
 
muški rod
jednina
N fizički
G fizičkog / fizičkoga
D fizičkom / fizičkome / fizičkomu
A fizičkog / fizički
V fizički
L fizičkom / fizičkome / fizičkomu
I fizičkim
množina
N fizički
G fizičkih
D fizičkim / fizičkima
A fizičke
V fizički
L fizičkim / fizičkima
I fizičkim / fizičkima
 
srednji rod
jednina
N fizičko
G fizičkog / fizičkoga
D fizičkom / fizičkome / fizičkomu
A fizičko
V fizičko
L fizičkom / fizičkome / fizičkomu
I fizičkim
množina
N fizička
G fizičkih
D fizičkim / fizičkima
A fizička
V fizička
L fizičkim / fizičkima
I fizičkim / fizičkima
 
ženski rod
jednina
N fizička
G fizičke
D fizičkoj
A fizičku
V fizička
L fizičkoj
I fizičkom
množina
N fizičke
G fizičkih
D fizičkim / fizičkima
A fizičke
V fizičke
L fizičkim / fizičkima
I fizičkim / fizičkima
Definicija
1. koji se odnosi na fiziku [fizički zakon]; fizikalni
2. a. koji se obavlja snagom mišića [fizički rad] b. koji radi snagom mišića [fizički radnik]
3. koji se odnosi na tijelo [fizički izgled; fizički napor]; fizikalni, tjelesni, opr. mentalni, moralan
Sintagma
fizička kultura skup metoda i sredstava za postizanje zdravlja tijela i psihičke cjelovitosti čovjeka (uključuje u širem smislu način života, rada, odmora, prehrane, njege, tjelesnog vježbanja i dr.);
fizička osoba čovjek kao nosilac prava i obaveza u pravnom smislu, opr. pravna osoba, v. pravni (1);
fizički indeterminizam fiz. teorija prema kojoj je teoretski nemoguće mjeriti, simultano i bez pogreške, fizičke veličine neke subatomske čestice;
fizički odgoj dio odgojno-obrazovnog procesa u kojem se tjelesnim vježbanjem razvija fizička konstitucija polaznika; tjelesni odgoj;
fizički rad ekon. obavljanje nekog posla ili zadatka u toku proizvodnog procesa za što je potrebna tjelesna aktivnost, opr. umni rad, v. uman Δ;
fizičko-teološki dokaz fil. dokaz za postojanje Boga: svrhovitost svega postojećega kao dokaz postojanja bića koje je svijet svrhovito uredilo