Hrvatski jezični portal

fortúna

fortúna ž

Definicija
1. hipotetička snaga koja nadgleda život; sreća
2. dobra ili loša sreća; fatum, moira, sudbina, udes
3. uspjeh, posebno kao posljedica sreće ili sretnih okolnosti
4. (Fortuna) mit. rimska božica sreće i sretnog slučaja, dobra ili loša usuda
Onomastika
Fortùnāto m. os. ime (tal.)
pr.: Fortúna (Čazma, Prigorje), Fortùnāto (Korčula), Fortunátović (Dubrovnik), Fòrtūnić (Brač)
Etimologija
lat. fortuna: sreća, udes, slučaj