fònēm
fònēm m 〈G fonéma〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | fonem |
| G | fonema |
| D | fonemu |
| A | fonem |
| V | foneme |
| L | fonemu |
| I | fonemom |
| množina | |
| N | fonemi |
| G | fonema |
| D | fonemima |
| A | foneme |
| V | fonemi |
| L | fonemima |
| I | fonemima |
Definicija
lingv. najmanja jezična jedinica koja u riječi (u govornom lancu) unosi razlikovnu vrijednost, a nema svoje značenje; glas u strukturi jezika [roG: roK], usp. alofon
Etimologija
✧ grč. phṓnēma: glas
