g
g, G
Definicija
| 1. | 〈indekl.〉 lingv. a. (m) fon. zvučni, jedreni (velarni), praskavi (okluzivni), zatvorni (konsonantni) glas [ovaj g] b. (sr) jedanaesto slovo hrv. latinice i sedmo u većini drugih latiničnih sustava kojim se piše taj glas [malo g; veliko G] c. (sr) izvan konteksta [ovo ge; 〈mn〉 ova ge] |
| 2. | pov. u glagoljici i bosanici oznaka za brojčanu vrijednost 4 |
| 3. | a. (g.) kratica za gospodin b. (gg.) kratica za gospoda |
| 4. | fiz. a. simbol za gram b. simbol ubrzanja slobodnog pada na površini zemlje, ovisi o geografskoj širini (g = 9.82534 m/s2 za Grenland i g = 9.78243 m/s2 kod ekvatora) |
| 5. | glazb. a. peti ton današnjeg notnog sustava, slijeda od sedam tonova bez povisilica i snizilica b. ton i žica na nekim glazbalima [ge-žica] c. molski trozvuk d. nekadašnja oznaka za G-ključ |
| 6. | (G) glazb. durski trozvuk |
| 7. | (G) u kategorizaciji vozačkih dozvola kategorija kojom se dopušta upravljanje traktorom |
| 8. | (G) simbol dekadskog prefiksa giga- |
| 9. | (G) fiz. a. znak stare jedinice gauss, v. b. simbol gravitacijske konstante (G = 6.67259·10-11N·m2/kg2) |
| 10. | (G) u zrakoplovstvu oznaka za padobrane, odnosno sportske aktivnosti padobranima (G-1 pojedinačni skokovi i sl.) |
