gáđati
gáđati (koga, što, se čime) nesvrš. 〈prez. gȃđām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gađati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gađam |
| 2. | gađaš |
| 3. | gađa |
| množina | |
| 1. | gađamo |
| 2. | gađate |
| 3. | gađaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gađat ću |
| 2. | gađat ćeš |
| 3. | gađat će |
| množina | |
| 1. | gađat ćemo |
| 2. | gađat ćete |
| 3. | gađat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gađah |
| 2. | gađaše |
| 3. | gađaše |
| množina | |
| 1. | gađasmo |
| 2. | gađaste |
| 3. | gađahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gađao sam |
| 2. | gađao si |
| 3. | gađao je |
| množina | |
| 1. | gađali smo |
| 2. | gađali ste |
| 3. | gađali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gađao |
| 2. | bio si gađao |
| 3. | bio je gađao |
| množina | |
| 1. | bili smo gađali |
| 2. | bili ste gađali |
| 3. | bili su gađali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gađaj |
| množina | |
| 1. | gađajmo |
| 2. | gađajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gađajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gađao, gađala, gađalo | |
| gađali, gađale, gađala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| gađan, gađana, gađano | |
| gađani, gađane, gađana | |
Definicija
| 1. | (što, koga) nastojati pogoditi metu čime [gađati vatrenim oružjem] |
| 2. | (se čime) a. bacati što na koga [gađati ga kamenom] b. međusobno bacati što tako da se pogodi [gađati se kamenjem] |
| 3. | (se čime) pren. neodgovorno ili ne znajući prave vrijednosti razmetati se, upotrebljavati bez znanja, uludo trošiti itd. [gađati se novcem razmetati se novcem, bacati novac, razbacivati se novcem; gađati se pojmovima neuko upotrebljavati ili se razmetati pojmovima koji imaju jasno značenje; gađati se riječima isprazno brbljati velike riječi] |
Etimologija
✧ prasl. *gadjati ≃ v. goditi
