gácati
gácati (, po čemu) nesvrš. 〈prez. gȃcām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gacati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gacam |
| 2. | gacaš |
| 3. | gaca |
| množina | |
| 1. | gacamo |
| 2. | gacate |
| 3. | gacaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gacat ću |
| 2. | gacat ćeš |
| 3. | gacat će |
| množina | |
| 1. | gacat ćemo |
| 2. | gacat ćete |
| 3. | gacat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gacah |
| 2. | gacaše |
| 3. | gacaše |
| množina | |
| 1. | gacasmo |
| 2. | gacaste |
| 3. | gacahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gacao sam |
| 2. | gacao si |
| 3. | gacao je |
| množina | |
| 1. | gacali smo |
| 2. | gacali ste |
| 3. | gacali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gacao |
| 2. | bio si gacao |
| 3. | bio je gacao |
| množina | |
| 1. | bili smo gacali |
| 2. | bili ste gacali |
| 3. | bili su gacali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gacaj |
| množina | |
| 1. | gacajmo |
| 2. | gacajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gacajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gacao, gacala, gacalo | |
| gacali, gacale, gacala | |
Definicija
hodati dižući stopala i gazeći tako da se ne smoče noge [gacati po blatu]
Etimologija
✧ vidi gȃz
