Gàbrijel
Gàbrijel (Gabrìjel) m
Definicija
| 1. | v. ♦ |
| 2. | rel. arkanđeo, Božji glasnik, ljudima objavljuje Božju volju |
| 3. | jud. bibl. proroku Danielu navijestio četiri zla kraljevstva i konačnu pobjedu Dobra nad Zlim |
| 4. | kat. bibl. navijestio Mariji začeće i rođenje Isusa; isl. (Džebrail, Džibril) od Alaha prenio Muhamedu sadržaj Kur̕ana |
Onomastika
♦ m. os. ime (bibl. podrijetla): Gȃbor (← mađ. Gábor); hip.: Gábre, Gábro, Gágo, Gájo, Gále, Gávro, Gášo, Gàvrilo (pravosl. ← grč.); Gabrijèla (Gabrìjela) ž. os. ime; hip.: Ȅla, Gȁbi 〈indekl.〉
◊ pr.: Gàbaj (220, Podravina), Gàbajček (Našice), Gȃbor (100, Slavonija), Gabórović (Valpovo), Gábre (Dalmacija), Gàbrek (Samobor), Gȁbrica, Gabríčević (Sinj, Dalmacija), Gàbrić (1050, Rab, Dalmacija), Gàbriel, Gabriȇri (Dubrovnik), Gàbrijel (Primorje), Gàbrijelić (Gabrijèlić) (Istra), Gàbrilo (170, Sinj, sred. Dalmacija), Gabrílovac (Zagreb, Split), Gabrílović (Drniš), Gàbriš, Gàbriša (100, Samobor), Gàbron (Zagorje), Gàbrovec, Gàjan (Lika), Gàjanin (Vukovar), Gȁjica (180, Lika, Bukovica), Gákić, Gȃković, Gášić (290, Slavonija; v. i Gašpar), Gávrić (750, Slavonija), Gàvrilica (Dubrovnik), Gàvrilov, Gavrílović (570, Slavonija, Banovina)
◊ pr.: Gàbaj (220, Podravina), Gàbajček (Našice), Gȃbor (100, Slavonija), Gabórović (Valpovo), Gábre (Dalmacija), Gàbrek (Samobor), Gȁbrica, Gabríčević (Sinj, Dalmacija), Gàbrić (1050, Rab, Dalmacija), Gàbriel, Gabriȇri (Dubrovnik), Gàbrijel (Primorje), Gàbrijelić (Gabrijèlić) (Istra), Gàbrilo (170, Sinj, sred. Dalmacija), Gabrílovac (Zagreb, Split), Gabrílović (Drniš), Gàbriš, Gàbriša (100, Samobor), Gàbron (Zagorje), Gàbrovec, Gàjan (Lika), Gàjanin (Vukovar), Gȁjica (180, Lika, Bukovica), Gákić, Gȃković, Gášić (290, Slavonija; v. i Gašpar), Gávrić (750, Slavonija), Gàvrilica (Dubrovnik), Gàvrilov, Gavrílović (570, Slavonija, Banovina)
Etimologija
✧ lat. Gabriel ← hebr. gabhrī̕ēl: Božji junak
