Hrvatski jezični portal

gȃo

gȃo (gȃl2) prid.

Definicija
zast. koji je crn, mrk, os. za životinje tamne dlake
Onomastika
Gȃl m. os. ime (narodno, prema tamnoj kosi ili puti ili zaštitno)
pr.: Gȃl (560, S Hrvatska), Gálac (210, S Dalmacija, Lika), Gàlaš, Gàlavić, Gále (250, J i sred. Dalmacija, v. i Gabrijel), Gàlečić, Gàlek, Galéković (550, Velika Gorica), Gàlenić (Dugo Selo), Gȁleša, Gàlešić (520, Biograd, Bukovica), Gȁleta (Valpovo), Gàletić (370, Lika, Pokuplje), Gàletīn, Galétović (100, Brač, Dalmacija), Gàličić (Slavonija), Gálić (4470, posvuda), Gàlijān (130, Banovina), Gàlijanić (Petrinja), Galína (140, Novi Marof, Zagorje), Galínac (100, Ozalj, Pokuplje), Galínec (510, Ivanec, Koprivnica), Galínović (120, sred. Dalmacija, Slavonija), Gálo (I Slavonija, Istra), Gálonja (Osijek), Galóšević (Valpovo), Gàlošić (Zadar), Gàlov (140, Metković), Gȃlović (2450, posvuda), Gàlunić (260, Zagorje, Z Slavonija), Gàlušić (Labin), Gàljan, Gàljanić (130, Primorje), Gàljen (Banovina), usp. Arapin, usp. Morović, usp. Crnić i sl.
Etimologija
prasl. *galъ: crn, gao ≃ v. galice