glòdati
glòdati (što, se) nesvrš. 〈prez. glȍđēm (se), imp. glòđi (se), pril. sad. glȍđūći (se), prid. trp. glȍdān, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
glodati | |
prezent | |
jednina | |
1. | glođem |
2. | glođeš |
3. | glođe |
množina | |
1. | glođemo |
2. | glođete |
3. | glođu |
futur | |
jednina | |
1. | glodat ću |
2. | glodat ćeš |
3. | glodat će |
množina | |
1. | glodat ćemo |
2. | glodat ćete |
3. | glodat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | glodah |
2. | glodaše |
3. | glodaše |
množina | |
1. | glodasmo |
2. | glodaste |
3. | glodahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | glodao sam |
2. | glodao si |
3. | glodao je |
množina | |
1. | glodali smo |
2. | glodali ste |
3. | glodali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam glodao |
2. | bio si glodao |
3. | bio je glodao |
množina | |
1. | bili smo glodali |
2. | bili ste glodali |
3. | bili su glodali |
imperativ | |
jednina | |
2. | glođi |
množina | |
1. | glođimo |
2. | glođite |
glagolski prilog sadašnji | |
glođući | |
glagolski pridjev aktivni | |
glodao, glodala, glodalo | |
glodali, glodale, glodala | |
glagolski pridjev pasivni | |
glodan, glodana, glodano | |
glodani, glodane, glodana |
1. | a. zubima strugati tvrde predmete i tvari (npr. miš i drugi glodavci) b. jesti meso do kosti i sa same kosti |
2. | pren. nagrizati, pomalo oštećivati itd. |
3. | (se) ne trpjeti se međusobno, biti u stalnoj nesnošljivosti; gložiti se |