Hrvatski jezični portal

glína

glína ž

Izvedeni oblici
jednina
N glina
G gline
D glini
A glinu
V glino
L glini
I glinom
množina
N gline
G glina
D glinama
A gline
V gline
L glinama
I glinama
Definicija
1. (mn) geol. sedimenti sitnih čestica alumosilikata odn. minerala (kaolinita, montmorilonita, haloazita) i raznih primjesa (kremena, humusa i dr.); gnjila
2. term. a. očišćena ilovača b. tip ljepljive zemlje, upotrebljava se u lončarstvu i keramici; glinuša
Onomastika
top. (najčešće u imenima manjih potoka i plodnih zemljišta): Glína (pritoka Kupe), Glínek, Glìnica (pritoka Gline i nekoliko potoka), Gnȉlovača, Gnjíla (uvale na Mljetu, Braču), Gnjílec (potok uz Kupu), Gnjìline (Hvar), Gnjȋlī Pòtok, Gnjȉlīšće (Brač), Gnjìlīšte (J Dalmacija), Gnjìlovača (uvala, Rivanj) itd.; (naselja): Glína (Lika), Glìnica (Lika), Glȋnskō, Glȋnskā Pòljana (Petrinja), Glȋnskō Vrȅlo, Gnjȉlica
Etimologija
prasl. *glina (rus. glína, polj. glina), ie. *gley-: glina (grč. glía, glínē, stir. glenaid: lijepi)