Hrvatski jezični portal

gȇnīj

gȇnīj m

Izvedeni oblici
jednina
N genij
G genija
D geniju
A genija
V geniju / genije
L geniju
I genijem / genijom
množina
N geniji
G genija
D genijima
A genije
V geniji
L genijima
I genijima
Definicija
1. izvanredna snaga duha, intelekta, mašte, inventivnosti; duh, nadarenost
2. onaj koji ima vrlo velike duhovne i umne sposobnosti, veliki stvaralački um; genijalac
3. poseban ili prevladavajući duh, atmosfera, u nekom vremenu, na prostoru ili u skupini ljudi [genij vremena]
4. pov. rel. u starih Rimljana duh očeva kućnog ognjišta, muška figura kao simbol obitelji ili obiteljskog klana (tj. duh čuvar), pojavljuje se u obliku zmije ili kao mladić koji se žrtvuje; tek kasnije dobiva današnje značenje
Etimologija
lat. genius: duh, zaštitničko božanstvo