gȇnīj
gȇnīj m
jednina | |
---|---|
N | genij |
G | genija |
D | geniju |
A | genija |
V | geniju / genije |
L | geniju |
I | genijem / genijom |
množina | |
N | geniji |
G | genija |
D | genijima |
A | genije |
V | geniji |
L | genijima |
I | genijima |
1. | izvanredna snaga duha, intelekta, mašte, inventivnosti; duh, nadarenost |
2. | onaj koji ima vrlo velike duhovne i umne sposobnosti, veliki stvaralački um; genijalac |
3. | poseban ili prevladavajući duh, atmosfera, u nekom vremenu, na prostoru ili u skupini ljudi [genij vremena] |
4. | pov. rel. u starih Rimljana duh očeva kućnog ognjišta, muška figura kao simbol obitelji ili obiteljskog klana (tj. duh čuvar), pojavljuje se u obliku zmije ili kao mladić koji se žrtvuje; tek kasnije dobiva današnje značenje |