gȁzda
gȁzda m 〈G mn gȃzdā/-ī〉 (uz vlastito ime, ob. se ne sklanja)
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | gazda |
| G | gazde |
| D | gazdi |
| A | gazdu |
| V | gazdo |
| L | gazdi |
| I | gazdom |
| množina | |
| N | gazde |
| G | gazda |
| D | gazdama |
| A | gazde |
| V | gazde |
| L | gazdama |
| I | gazdama |
Definicija
| 1. | gospodar, vlasnik, posjednik [gazda imanja] |
| 2. | dobrostojeći, imućan čovjek (ob. na selu) |
| 3. | razg. poslodavac, šef (ob. obrtnik) |
Frazeologija
⃟ biti svoj gazda biti svoj gospodar, biti neovisan; riječ za oslovljavanje 1. kad se zna da je netko vlasnik, poslodavac, stanar kod kojeg se radi itd., da se izbjegnu mogući nesporazumi kad bi »gospodin« bilo suviše službeno, a »gospon« nedovoljno pristojno 2. kad se obraća gospodaru na selu (ž spol vokativ gazdarice) zatim familijarno vlasniku radionice, trgovcu koji sam izravno prodaje na tržnici i sl.;
truli gazda ekspr. veliki gazda, bogataš, onaj koji ne zna što će s novcem, koji ima vrlo veliko seosko imanje
truli gazda ekspr. veliki gazda, bogataš, onaj koji ne zna što će s novcem, koji ima vrlo veliko seosko imanje
Onomastika
♦ pr.: Gȁzda (Podravina), Gàzdek (340, Zagorje, Podravina), Gȁzdić (210, Zagorje, Slavonija), Gȁzdīk (Slavonija), Gàzdović (Nova Gradiška)
Etimologija
✧ mađ.: seljak, vlastelin ← prasl. *gostьpoda, v. gospodin
