glàsati
glàsati (, za koga, za što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
glasati | |
prezent | |
jednina | |
1. | glasam |
2. | glasaš |
3. | glasa |
množina | |
1. | glasamo |
2. | glasate |
3. | glasaju |
futur | |
jednina | |
1. | glasat ću |
2. | glasat ćeš |
3. | glasat će |
množina | |
1. | glasat ćemo |
2. | glasat ćete |
3. | glasat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | glasah |
2. | glasaše |
3. | glasaše |
množina | |
1. | glasasmo |
2. | glasaste |
3. | glasahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | glasao sam |
2. | glasao si |
3. | glasao je |
množina | |
1. | glasali smo |
2. | glasali ste |
3. | glasali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam glasao |
2. | bio si glasao |
3. | bio je glasao |
množina | |
1. | bili smo glasali |
2. | bili ste glasali |
3. | bili su glasali |
imperativ | |
jednina | |
2. | glasaj |
množina | |
1. | glasajmo |
2. | glasajte |
glagolski prilog sadašnji | |
glasajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
glasao, glasala, glasalo | |
glasali, glasale, glasala |