glȃsnīk
glȃsnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | glasnik |
| G | glasnika |
| D | glasniku |
| A | glasnika |
| V | glasniče |
| L | glasniku |
| I | glasnikom |
| množina | |
| N | glasnici |
| G | glasnika |
| D | glasnicima |
| A | glasnike |
| V | glasnici |
| L | glasnicima |
| I | glasnicima |
Definicija
| 1. | pov. onaj koji donosi vijest ili po posebnoj dužnosti donosi vijest ili pismo [biti glasnik sreće]; glasonoša, teklič |
| 2. | rij. onaj koji uz bubanj čita obavijesti; bubnjar, pozivar |
| 3. | list, glasilo ili povremeni svezak različitih tekstova neke stručne ili političke organizacije (često i ime takvih tiskanih izdanja) |
Etimologija
✧ vidi glȃs
