glȁditi
glȁditi (koga, što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -dēći, prid. trp. glȁđen, gl. im. -đēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gladiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gladim |
| 2. | gladiš |
| 3. | gladi |
| množina | |
| 1. | gladimo |
| 2. | gladite |
| 3. | glade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gladit ću |
| 2. | gladit ćeš |
| 3. | gladit će |
| množina | |
| 1. | gladit ćemo |
| 2. | gladit ćete |
| 3. | gladit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | glađah |
| 2. | glađaše |
| 3. | glađaše |
| množina | |
| 1. | glađasmo |
| 2. | glađaste |
| 3. | glađahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gladio sam |
| 2. | gladio si |
| 3. | gladio je |
| množina | |
| 1. | gladili smo |
| 2. | gladili ste |
| 3. | gladili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gladio |
| 2. | bio si gladio |
| 3. | bio je gladio |
| množina | |
| 1. | bili smo gladili |
| 2. | bili ste gladili |
| 3. | bili su gladili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gladi |
| množina | |
| 1. | gladimo |
| 2. | gladite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gladeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gladio, gladila, gladilo | |
| gladili, gladile, gladila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| glađen, glađena, glađeno | |
| glađeni, glađene, glađena | |
Definicija
| 1. | a. dlanom i prstima (ili za to prikladnim oruđem ili pomagalom) lagano prelaziti po površini čega, u želji da se provjeri glatkoća ili ona postigne b. nesvjesno prelaziti prstima ob. po bradi (npr. u manjoj neprilici, u traženju riječi u razgovoru i sl.) |
| 2. | laganim dodirom prelaziti rukom; milovati |
| 3. | činiti glatkim, usp. gladak (1) |
| 4. | pren. izravnavati međusobne račune, smirivati svađu, nesporazum itd. |
Frazeologija
⃟ gladiti perom (koga) postupati suviše obzirno i nedovoljno strogo; maziti, kvariti previše blagim postupkom
Etimologija
✧ prasl. *gladiti (rus. gládit', polj. gładzić), lit. glosti ← ie. *gleh2dh-: gladak (lat. glaber, stvnjem. glat)
