gladòvati
gladòvati () nesvrš. 〈prez. glàdujēm, pril. sad. glàdujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gladovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | gladujem |
2. | gladuješ |
3. | gladuje |
množina | |
1. | gladujemo |
2. | gladujete |
3. | gladuju |
futur | |
jednina | |
1. | gladovat ću |
2. | gladovat ćeš |
3. | gladovat će |
množina | |
1. | gladovat ćemo |
2. | gladovat ćete |
3. | gladovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gladovah |
2. | gladovaše |
3. | gladovaše |
množina | |
1. | gladovasmo |
2. | gladovaste |
3. | gladovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gladovao sam |
2. | gladovao si |
3. | gladovao je |
množina | |
1. | gladovali smo |
2. | gladovali ste |
3. | gladovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gladovao |
2. | bio si gladovao |
3. | bio je gladovao |
množina | |
1. | bili smo gladovali |
2. | bili ste gladovali |
3. | bili su gladovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | gladuj |
množina | |
1. | gladujmo |
2. | gladujte |
glagolski prilog sadašnji | |
gladujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
gladovao, gladovala, gladovalo | |
gladovali, gladovale, gladovala |
1. | trpjeti želju za hranom, biti uskraćen u hrani, željan jela |
2. | biti puki siromah, onaj koji nema ni za hranu |
3. | (za čim) žudjeti, željeti, biti željan (žedan) čega [gladovati za znanjem; gladovati za putovanjima]; čeznuti |