grȃcija
grȃcija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | gracija |
| G | gracije |
| D | graciji |
| A | graciju |
| V | gracijo |
| L | graciji |
| I | gracijom |
| množina | |
| N | gracije |
| G | gracija |
| D | gracijama |
| A | gracije |
| V | gracije |
| L | gracijama |
| I | gracijama |
Definicija
| 1. | osobina onoga koji je dražestan [ophoditi se s gracijom]; ljupkost, milovidnost, skladnost |
| 2. | meton. lijepa žena; ljepotica |
| 3. | (Gracije) (mn) mit. kćeri Helija i Egleje, rimske božice dražesti i ljepote; u grčkoj mitologiji (kćeri Zeusa i Here) pod imenom Harite; najčešće se spominju tri: Aglaja (»Sjajna«), Eufrozina (»Tješiteljica srca«) i Talija (»Cvatuća«) |
Onomastika
♦ Grȃcija ž. os. ime; Gràcijān m. os. ime, rij.; hip.: Gráno, Grášo
Etimologija
✧ lat. gratia
