grȁba
grȁba ž 〈G mn grȃbā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | graba |
| G | grabe |
| D | grabi |
| A | grabu |
| V | grabo |
| L | grabi |
| I | grabom |
| množina | |
| N | grabe |
| G | graba |
| D | grabama |
| A | grabe |
| V | grabe |
| L | grabama |
| I | grabama |
Definicija
reg.
| 1. | jarak duž puta u selima i mjestima bez kanalizacije |
| 2. | a. iskopano ili izrovano mjesto na tlu b. riječno korito c. jama d. uređeni prostor nad koji se dovozi motorno vozilo da bi ga mehaničar popravio ili testirao |
Onomastika
♦ (preklapanje s v. grab) pr. (prema zanimanju ili etnici): Gràbar (930, Međimurje, Zagorje), Grabárević (Slavonski Brod), Grȁbarić (140, Ludbreg), Gràber (Velika Gorica)
◊ top. (osobito kao imena manjih potoka i vrela): Grȁba, Gràbac, Gràbce, Grȁbe, Grȁbina i sl.; (naselja): Grȁbe (Zabok)
◊ top. (osobito kao imena manjih potoka i vrela): Grȁba, Gràbac, Gràbce, Grȁbe, Grȁbina i sl.; (naselja): Grȁbe (Zabok)
Etimologija
✧ njem. Graben
