govòrkati
govòrkati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ājūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
govorkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | govorkam |
2. | govorkaš |
3. | govorka |
množina | |
1. | govorkamo |
2. | govorkate |
3. | govorkaju |
futur | |
jednina | |
1. | govorkat ću |
2. | govorkat ćeš |
3. | govorkat će |
množina | |
1. | govorkat ćemo |
2. | govorkat ćete |
3. | govorkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | govorkah |
2. | govorkaše |
3. | govorkaše |
množina | |
1. | govorkasmo |
2. | govorkaste |
3. | govorkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | govorkao sam |
2. | govorkao si |
3. | govorkao je |
množina | |
1. | govorkali smo |
2. | govorkali ste |
3. | govorkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam govorkao |
2. | bio si govorkao |
3. | bio je govorkao |
množina | |
1. | bili smo govorkali |
2. | bili ste govorkali |
3. | bili su govorkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | govorkaj |
množina | |
1. | govorkajmo |
2. | govorkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
govorkajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
govorkao, govorkala, govorkalo | |
govorkali, govorkale, govorkala |