gmȉzati
gmȉzati () nesvrš. 〈prez. gmȉžēm, pril. sad. gmȉžūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gmizati | |
prezent | |
jednina | |
1. | gmižem |
2. | gmižeš |
3. | gmiže |
množina | |
1. | gmižemo |
2. | gmižete |
3. | gmižu |
futur | |
jednina | |
1. | gmizat ću |
2. | gmizat ćeš |
3. | gmizat će |
množina | |
1. | gmizat ćemo |
2. | gmizat ćete |
3. | gmizat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gmizah |
2. | gmizaše |
3. | gmizaše |
množina | |
1. | gmizasmo |
2. | gmizaste |
3. | gmizahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gmizao sam |
2. | gmizao si |
3. | gmizao je |
množina | |
1. | gmizali smo |
2. | gmizali ste |
3. | gmizali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gmizao |
2. | bio si gmizao |
3. | bio je gmizao |
množina | |
1. | bili smo gmizali |
2. | bili ste gmizali |
3. | bili su gmizali |
imperativ | |
jednina | |
2. | gmiži |
množina | |
1. | gmižimo |
2. | gmižite |
glagolski prilog sadašnji | |
gmižući | |
glagolski pridjev aktivni | |
gmizao, gmizala, gmizalo | |
gmizali, gmizale, gmizala |
1. | kretati se tako da se trbuh vuče po tlu |
2. | kretati se vrlo polagano; gamizati |
3. | (pred kim) pren. pejor. biti ponizan, bez ponosa, ponižavati se; puzati |