golìcati
golìcati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
golicati | |
prezent | |
jednina | |
1. | golicam |
2. | golicaš |
3. | golica |
množina | |
1. | golicamo |
2. | golicate |
3. | golicaju |
futur | |
jednina | |
1. | golicat ću |
2. | golicat ćeš |
3. | golicat će |
množina | |
1. | golicat ćemo |
2. | golicat ćete |
3. | golicat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | golicah |
2. | golicaše |
3. | golicaše |
množina | |
1. | golicasmo |
2. | golicaste |
3. | golicahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | golicao sam |
2. | golicao si |
3. | golicao je |
množina | |
1. | golicali smo |
2. | golicali ste |
3. | golicali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam golicao |
2. | bio si golicao |
3. | bio je golicao |
množina | |
1. | bili smo golicali |
2. | bili ste golicali |
3. | bili su golicali |
imperativ | |
jednina | |
2. | golicaj |
množina | |
1. | golicajmo |
2. | golicajte |
glagolski prilog sadašnji | |
golicajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
golicao, golicala, golicalo | |
golicali, golicale, golicala | |
glagolski pridjev pasivni | |
golican, golicana, golicano | |
golicani, golicane, golicana |
1. | laganim dodirivanjem osjetljivih mjesta na tijelu izazivati smijeh kao refleksnu radnju; škakljati |
2. | dražiti, izazivati na akciju (o kakvu privlačnu pothvatu, zanimljivu poslu itd.) |