gòjiti
gòjiti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. -jēći se (se), prid. trp. gòjen, gl. im. -jēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gojim |
2. | gojiš |
3. | goji |
množina | |
1. | gojimo |
2. | gojite |
3. | goje |
futur | |
jednina | |
1. | gojit ću |
2. | gojit ćeš |
3. | gojit će |
množina | |
1. | gojit ćemo |
2. | gojit ćete |
3. | gojit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gojah |
2. | gojaše |
3. | gojaše |
množina | |
1. | gojasmo |
2. | gojaste |
3. | gojahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gojio sam |
2. | gojio si |
3. | gojio je |
množina | |
1. | gojili smo |
2. | gojili ste |
3. | gojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gojio |
2. | bio si gojio |
3. | bio je gojio |
množina | |
1. | bili smo gojili |
2. | bili ste gojili |
3. | bili su gojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | goji |
množina | |
1. | gojimo |
2. | gojite |
glagolski prilog sadašnji | |
gojeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
gojio, gojila, gojilo | |
gojili, gojile, gojila | |
glagolski pridjev pasivni | |
gojen, gojena, gojeno | |
gojeni, gojene, gojena |
1. | (koga, što) arh. a. uzgajati (biljku) b. odgajati, podizati (dijete) c. toviti, hraniti (domaće životinje) |
2. | (se) postajati gojazan, debljati se |