Hrvatski jezični portal

gòjiti

gòjiti (koga, što, se) nesvrš.prez. -īm (se), pril. sad. -jēći se (se), prid. trp. gòjen, gl. im. -jēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
gojiti
 
prezent
jednina
1. gojim
2. gojiš
3. goji
množina
1. gojimo
2. gojite
3. goje
 
futur
jednina
1. gojit ću
2. gojit ćeš
3. gojit će
množina
1. gojit ćemo
2. gojit ćete
3. gojit će
 
imperfekt
jednina
1. gojah
2. gojaše
3. gojaše
množina
1. gojasmo
2. gojaste
3. gojahu
 
perfekt
jednina
1. gojio sam
2. gojio si
3. gojio je
množina
1. gojili smo
2. gojili ste
3. gojili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam gojio
2. bio si gojio
3. bio je gojio
množina
1. bili smo gojili
2. bili ste gojili
3. bili su gojili
 
imperativ
jednina
2. goji
množina
1. gojimo
2. gojite
 
glagolski prilog sadašnji
gojeći
 
glagolski pridjev aktivni
gojio, gojila, gojilo
gojili, gojile, gojila
 
glagolski pridjev pasivni
gojen, gojena, gojeno
gojeni, gojene, gojena
Definicija
1. (koga, što) arh. a. uzgajati (biljku) b. odgajati, podizati (dijete) c. toviti, hraniti (domaće životinje)
2. (se) postajati gojazan, debljati se
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna), zast.: Gòjislav, Gòjivoj, Gȍjmīr; hip.: Gója, Gȏjko, Gójo
pr. (od imena ili nadimačka, v. gojan): Gȍić (180, sred. Dalmacija), Gȍja (Zadar), Gȍjāk (620, Makarska, sred. Dalmacija), Gòjan (Dubrovnik), Gojánović (210, Šibenik), Gòjavić (Dubrovnik), Gòjčeta (130, Zagreb, Zagora), Gòjdanić (Zadar), Gójević (500, Knin, Podravina), Gójić (370, Banovina, Lika, Kordun), Gȏjko (Knin, Prigorje), Gójković (830, Podravina, Z Slavonija), Gójo (Split)
Etimologija
prasl. *gojь (rus. goj: zdravo, češ. hoj: mnoštvo, obilje), lit. gajus: zdrav ← ie. *gwhoyHu- (skr. gayas: kuća, dom), v. žȋv, v. živjeti1