gònīč
gònīč m 〈G goníča〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | gonič |
| G | goniča |
| D | goniču |
| A | goniča |
| V | goniču |
| L | goniču |
| I | goničem |
| množina | |
| N | goniči |
| G | goniča |
| D | goničima |
| A | goniče |
| V | goniči |
| L | goničima |
| I | goničima |
Definicija
| 1. | onaj koji tjera stoku; gončin |
| 2. | hajkač u lovu |
| 3. | kinol. vrsta psa [istarski gonič] |
Etimologija
✧ vidi gòniti
