gòspodovati
gòspodovati () nesvrš. 〈prez. -dujēm, pril. sad. -dujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| gospodovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | gospodujem |
| 2. | gospoduješ |
| 3. | gospoduje |
| množina | |
| 1. | gospodujemo |
| 2. | gospodujete |
| 3. | gospoduju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | gospodovat ću |
| 2. | gospodovat ćeš |
| 3. | gospodovat će |
| množina | |
| 1. | gospodovat ćemo |
| 2. | gospodovat ćete |
| 3. | gospodovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | gospodovah |
| 2. | gospodovaše |
| 3. | gospodovaše |
| množina | |
| 1. | gospodovasmo |
| 2. | gospodovaste |
| 3. | gospodovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | gospodovao sam |
| 2. | gospodovao si |
| 3. | gospodovao je |
| množina | |
| 1. | gospodovali smo |
| 2. | gospodovali ste |
| 3. | gospodovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam gospodovao |
| 2. | bio si gospodovao |
| 3. | bio je gospodovao |
| množina | |
| 1. | bili smo gospodovali |
| 2. | bili ste gospodovali |
| 3. | bili su gospodovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | gospoduj |
| množina | |
| 1. | gospodujmo |
| 2. | gospodujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| gospodujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| gospodovao, gospodovala, gospodovalo | |
| gospodovali, gospodovale, gospodovala | |
Definicija
| 1. | rij. izigravati gospodina, ponašati se kao gospodin |
| 2. | vladati nad čim, biti vrlo proširen na nekom području; prevladavati, dominirati |
Etimologija
✧ vidi gospòdin
