dùduk
dùduk m 〈N mn -uci〉
jednina | |
---|---|
N | duduk |
G | duduka |
D | duduku |
A | duduk |
V | duduče |
L | duduku |
I | dudukom |
množina | |
N | duduci |
G | duduka |
D | duducima |
A | duduke |
V | duduci |
L | duducima |
I | duducima |
1. | reg. etnol. glazb. narodni puhaći drveni instrument s udarnim jezičcem, na svirali ima rupice za prebiranje |
2. | reg. pastirska svirala (ob. od vrbine kore) [svirati u duduk] |
3. | pren. pejor. glupan, budala |