Hrvatski jezični portal

dùduk

dùduk m 〈N mn -uci〉

Izvedeni oblici
jednina
N duduk
G duduka
D duduku
A duduk
V duduče
L duduku
I dudukom
množina
N duduci
G duduka
D duducima
A duduke
V duduci
L duducima
I duducima
Definicija
1. reg. etnol. glazb. narodni puhaći drveni instrument s udarnim jezičcem, na svirali ima rupice za prebiranje
2. reg. pastirska svirala (ob. od vrbine kore) [svirati u duduk]
3. pren. pejor. glupan, budala
Frazeologija
(biti) glup kao duduk vrlo glup;
spavati kao duduk vrlo tvrdo spavati
Onomastika
pr. (nadimačko): Dùduković (460, Slunj, Karlovac, Kordun, Slavonija)
Etimologija
tur. düdük