Hrvatski jezični portal

dúbiti1

dúbiti1 () nesvrš.prez. -īm, pril. sad. dúbēći, gl. im. dúbljēnje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
dubiti
 
prezent
jednina
1. dubim
2. dubiš
3. dubi
množina
1. dubimo
2. dubite
3. dube
 
futur
jednina
1. dubit ću
2. dubit ćeš
3. dubit će
množina
1. dubit ćemo
2. dubit ćete
3. dubit će
 
imperfekt
jednina
1. dubljah
2. dubljaše
3. dubljaše
množina
1. dubljasmo
2. dubljaste
3. dubljahu
 
perfekt
jednina
1. dubio sam
2. dubio si
3. dubio je
množina
1. dubili smo
2. dubili ste
3. dubili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam dubio
2. bio si dubio
3. bio je dubio
množina
1. bili smo dubili
2. bili ste dubili
3. bili su dubili
 
imperativ
jednina
2. dubi
množina
1. dubimo
2. dubite
 
glagolski prilog sadašnji
dubeći
 
glagolski pridjev aktivni
dubio, dubila, dubilo
dubili, dubile, dubila
 
glagolski pridjev pasivni
dubljen, dubljena, dubljeno
dubljeni, dubljene, dubljena
Definicija
stajati uspravno, dupke
Frazeologija
dubiti na glavi 1. stajati s nogama gore 2. činiti nemoguće, poduzimati sve i svašta da bi se nešto postiglo