àlībi
àlībi (alȋbi) m 〈G -ja〉
jednina | |
---|---|
N | alibi |
G | alibija |
D | alibiju |
A | alibi |
V | alibi |
L | alibiju |
I | alibijem |
množina | |
N | alibiji |
G | alibija |
D | alibijima |
A | alibije |
V | alibiji |
L | alibijima |
I | alibijima |
jednina | |
N | alibi |
G | alibija |
D | alibiju |
A | alibi |
V | alibi |
L | alibiju |
I | alibijem |
množina | |
N | alibiji |
G | alibija |
D | alibijima |
A | alibije |
V | alibiji |
L | alibijima |
I | alibijima |
1. | pravn. sredstvo obrane koje se poziva na to da se osumnjičeni u vrijeme inkriminiranog djela nalazio na drugom mjestu, drugdje [dokazati svoj alibi; srušiti alibi; imati/nemati alibi] |
2. | razg. dobar izgovor [naći alibi za nedolazak]; isprika, izlika |