dòstići
dòstići (koga, što) svrš. 〈prez. dòstignēm, pril. pr. dòstigāvši, prid. rad. dòstigao/dòstigla ž〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dostići | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dostignem |
| 2. | dostigneš |
| 3. | dostigne |
| množina | |
| 1. | dostignemo |
| 2. | dostignete |
| 3. | dostignu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dostići ću |
| 2. | dostići ćeš |
| 3. | dostići će |
| množina | |
| 1. | dostići ćemo |
| 2. | dostići ćete |
| 3. | dostići će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dostigoh |
| 2. | dostiže |
| 3. | dostiže |
| množina | |
| 1. | dostigosmo |
| 2. | dostigoste |
| 3. | dostigoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dostigao sam |
| 2. | dostigao si |
| 3. | dostigao je |
| množina | |
| 1. | dostigli smo |
| 2. | dostigli ste |
| 3. | dostigli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dostigao |
| 2. | bio si dostigao |
| 3. | bio je dostigao |
| množina | |
| 1. | bili smo dostigli |
| 2. | bili ste dostigli |
| 3. | bili su dostigli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dostigni |
| množina | |
| 1. | dostignimo |
| 2. | dostignite |
| glagolski prilog prošli | |
| dostigavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dostigao, dostigla, dostiglo | |
| dostigli, dostigle, dostigla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dostignut, dostignuta, dostignuto | |
| dostignuti, dostignute, dostignuta | |
Etimologija
✧ vidi dòstignuti
