doségnuti
doségnuti (što, koga) svrš. 〈prez. dòsēgnēm, aor. dòsēgoh/doségnuh, pril. pr. dòsēgāvši/-ūvši, imp. doségni, prid. rad. dòsēgao/dòsēgla ž, prid. trp. dòsēgnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dosegnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dosegnem |
| 2. | dosegneš |
| 3. | dosegne |
| množina | |
| 1. | dosegnemo |
| 2. | dosegnete |
| 3. | dosegnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dosegnut ću |
| 2. | dosegnut ćeš |
| 3. | dosegnut će |
| množina | |
| 1. | dosegnut ćemo |
| 2. | dosegnut ćete |
| 3. | dosegnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | dosegnuh / dosegoh |
| 2. | dosegnu / doseže |
| 3. | dosegnu / doseže |
| množina | |
| 1. | dosegnusmo / dosegosmo |
| 2. | dosegnuste / dosegoste |
| 3. | dosegnuše / dosegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dosegnuo sam |
| 2. | dosegnuo si |
| 3. | dosegnuo je |
| množina | |
| 1. | dosegnuli smo |
| 2. | dosegnuli ste |
| 3. | dosegnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dosegnuo |
| 2. | bio si dosegnuo |
| 3. | bio je dosegnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo dosegnuli |
| 2. | bili ste dosegnuli |
| 3. | bili su dosegnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dosegni |
| množina | |
| 1. | dosegnimo |
| 2. | dosegnite |
| glagolski prilog prošli | |
| dosegnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dosegnuo, dosegnula, dosegnulo | |
| dosegnuli, dosegnule, dosegnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dosegnut, dosegnuta, dosegnuto | |
| dosegnuti, dosegnute, dosegnuta | |
Definicija
| 1. | pružanjem ruke dotaknuti što ili koga; dohititi, dohvatiti, dokučiti, doseći |
| 2. | pren. ulaganjem napora izravnati se s kim ili čim, postići što; izjednačiti se |
Onomastika
♦ pr.: Doségović (Slavonski Brod, Posavina)
Etimologija
✧ do-1 + prasl. *sęgnǫti: uhvatiti (rus. sjagnút', češ. sáhnouti) ≃ lit. segti: prikopčati
