dòručkovati
dòručkovati dv. 〈prez. -kujēm, pril. sad. -kujūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
doručkovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | doručkujem |
2. | doručkuješ |
3. | doručkuje |
množina | |
1. | doručkujemo |
2. | doručkujete |
3. | doručkuju |
futur | |
jednina | |
1. | doručkovat ću |
2. | doručkovat ćeš |
3. | doručkovat će |
množina | |
1. | doručkovat ćemo |
2. | doručkovat ćete |
3. | doručkovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | doručkovah |
2. | doručkovaše |
3. | doručkovaše |
množina | |
1. | doručkovasmo |
2. | doručkovaste |
3. | doručkovahu |
aorist | |
jednina | |
1. | doručkovah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | doručkovao sam |
2. | doručkovao si |
3. | doručkovao je |
množina | |
1. | doručkovali smo |
2. | doručkovali ste |
3. | doručkovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam doručkovao |
2. | bio si doručkovao |
3. | bio je doručkovao |
množina | |
1. | bili smo doručkovali |
2. | bili ste doručkovali |
3. | bili su doručkovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | doručkuj |
množina | |
1. | doručkujmo |
2. | doručkujte |
glagolski prilog sadašnji | |
doručkujući | |
glagolski prilog prošli | |
doručkovavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
doručkovao, doručkovala, doručkovalo | |
doručkovali, doručkovale, doručkovala |