dozívati
dozívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. dòzīvām/dòzīvljēm, pril. sad. -ajūći/dòzivljūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dozivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dozivljem / dozivam |
| 2. | dozivlješ / dozivaš |
| 3. | dozivlje / doziva |
| množina | |
| 1. | dozivljemo / dozivamo |
| 2. | dozivljete / dozivate |
| 3. | dozivlju / dozivaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dozivat ću |
| 2. | dozivat ćeš |
| 3. | dozivat će |
| množina | |
| 1. | dozivat ćemo |
| 2. | dozivat ćete |
| 3. | dozivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dozivah |
| 2. | dozivaše |
| 3. | dozivaše |
| množina | |
| 1. | dozivasmo |
| 2. | dozivaste |
| 3. | dozivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dozivao sam |
| 2. | dozivao si |
| 3. | dozivao je |
| množina | |
| 1. | dozivali smo |
| 2. | dozivali ste |
| 3. | dozivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dozivao |
| 2. | bio si dozivao |
| 3. | bio je dozivao |
| množina | |
| 1. | bili smo dozivali |
| 2. | bili ste dozivali |
| 3. | bili su dozivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dozivlji / dozivaj |
| množina | |
| 1. | dozivljimo / dozivajmo |
| 2. | dozivljite / dozivajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dozivljući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dozivao, dozivala, dozivalo | |
| dozivali, dozivale, dozivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dozivan, dozivana, dozivano | |
| dozivani, dozivane, dozivana | |
Definicija
| 1. | glasno vičući zvati [dozivati u pomoć] |
| 2. | prisjećati se [dozivati u sjećanje] |
Etimologija
✧ vidi dòzvati
