dovŕšiti
dovŕšiti svrš. 〈prez. dòvṟšīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòvṟšen, gl. im. dovršénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dovršiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dovršim |
2. | dovršiš |
3. | dovrši |
množina | |
1. | dovršimo |
2. | dovršite |
3. | dovrše |
futur | |
jednina | |
1. | dovršit ću |
2. | dovršit ćeš |
3. | dovršit će |
množina | |
1. | dovršit ćemo |
2. | dovršit ćete |
3. | dovršit će |
aorist | |
jednina | |
1. | dovrših |
2. | dovrši |
3. | dovrši |
množina | |
1. | dovršismo |
2. | dovršiste |
3. | dovršiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dovršio sam |
2. | dovršio si |
3. | dovršio je |
množina | |
1. | dovršili smo |
2. | dovršili ste |
3. | dovršili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dovršio |
2. | bio si dovršio |
3. | bio je dovršio |
množina | |
1. | bili smo dovršili |
2. | bili ste dovršili |
3. | bili su dovršili |
imperativ | |
jednina | |
2. | dovrši |
množina | |
1. | dovršimo |
2. | dovršite |
glagolski prilog prošli | |
dovršivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dovršio, dovršila, dovršilo | |
dovršili, dovršile, dovršila | |
glagolski pridjev pasivni | |
dovršen, dovršena, dovršeno | |
dovršeni, dovršene, dovršena |