dovíjati se
dovíjati se (čemu) nesvrš. 〈prez. dòvījām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dovijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dovijam |
| 2. | dovijaš |
| 3. | dovija |
| množina | |
| 1. | dovijamo |
| 2. | dovijate |
| 3. | dovijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dovijat ću |
| 2. | dovijat ćeš |
| 3. | dovijat će |
| množina | |
| 1. | dovijat ćemo |
| 2. | dovijat ćete |
| 3. | dovijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dovijah |
| 2. | dovijaše |
| 3. | dovijaše |
| množina | |
| 1. | dovijasmo |
| 2. | dovijaste |
| 3. | dovijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dovijao sam |
| 2. | dovijao si |
| 3. | dovijao je |
| množina | |
| 1. | dovijali smo |
| 2. | dovijali ste |
| 3. | dovijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dovijao |
| 2. | bio si dovijao |
| 3. | bio je dovijao |
| množina | |
| 1. | bili smo dovijali |
| 2. | bili ste dovijali |
| 3. | bili su dovijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dovijaj |
| množina | |
| 1. | dovijajmo |
| 2. | dovijajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dovijajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dovijao, dovijala, dovijalo | |
| dovijali, dovijale, dovijala | |
Definicija
na sve načine tražiti izlaz iz neprilike ili nevolje; domišljati se, snalaziti se
Etimologija
✧ do-1 + v. viti
