dréždati
dréždati () nesvrš. 〈prez. -dīm, pril. sad. -dēći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dreždati | |
prezent | |
jednina | |
1. | dreždim |
2. | dreždiš |
3. | dreždi |
množina | |
1. | dreždimo |
2. | dreždite |
3. | drežde |
futur | |
jednina | |
1. | dreždat ću |
2. | dreždat ćeš |
3. | dreždat će |
množina | |
1. | dreždat ćemo |
2. | dreždat ćete |
3. | dreždat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dreždah |
2. | dreždaše |
3. | dreždaše |
množina | |
1. | dreždasmo |
2. | dreždaste |
3. | dreždahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dreždao sam |
2. | dreždao si |
3. | dreždao je |
množina | |
1. | dreždali smo |
2. | dreždali ste |
3. | dreždali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dreždao |
2. | bio si dreždao |
3. | bio je dreždao |
množina | |
1. | bili smo dreždali |
2. | bili ste dreždali |
3. | bili su dreždali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dreždi |
množina | |
1. | dreždimo |
2. | dreždite |
glagolski prilog sadašnji | |
dreždeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
dreždao, dreždala, dreždalo | |
dreždali, dreždale, dreždala |
1. | neugodno i pretjerano jako se oglašavati; bučati (o strojevima, muzici iz jakog izvora zvuka i sl.) |
2. | čekati dugo na jednom mjestu u neizvjesnosti; čamiti |