drážiti
drážiti (koga, što) nesvrš. 〈prez. drȃžīm, pril. sad. -žēći, gl. im. -žēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dražiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dražim |
2. | dražiš |
3. | draži |
množina | |
1. | dražimo |
2. | dražite |
3. | draže |
futur | |
jednina | |
1. | dražit ću |
2. | dražit ćeš |
3. | dražit će |
množina | |
1. | dražit ćemo |
2. | dražit ćete |
3. | dražit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dražah |
2. | dražaše |
3. | dražaše |
množina | |
1. | dražasmo |
2. | dražaste |
3. | dražahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dražio sam |
2. | dražio si |
3. | dražio je |
množina | |
1. | dražili smo |
2. | dražili ste |
3. | dražili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dražio |
2. | bio si dražio |
3. | bio je dražio |
množina | |
1. | bili smo dražili |
2. | bili ste dražili |
3. | bili su dražili |
imperativ | |
jednina | |
2. | draži |
množina | |
1. | dražimo |
2. | dražite |
glagolski prilog sadašnji | |
dražeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
dražio, dražila, dražilo | |
dražili, dražile, dražila | |
glagolski pridjev pasivni | |
dražen, dražena, draženo | |
draženi, dražene, dražena |
1. | izazivati jaču aktivnost osjetila ili organa (očiju, pluća, bronhija, grla); nadraživati |
2. | izazivati nemir, ljutnju, bijes (osoba, životinja); bockati, izazivati, peckati, razdraživati, zadirkivati |