dȑmnuti
dȑmnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. dȑmnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
drmnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | drmnem |
2. | drmneš |
3. | drmne |
množina | |
1. | drmnemo |
2. | drmnete |
3. | drmnu |
futur | |
jednina | |
1. | drmnut ću |
2. | drmnut ćeš |
3. | drmnut će |
množina | |
1. | drmnut ćemo |
2. | drmnut ćete |
3. | drmnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | drmnuh |
2. | drmnu |
3. | drmnu |
množina | |
1. | drmnusmo |
2. | drmnuste |
3. | drmnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | drmnuo sam |
2. | drmnuo si |
3. | drmnuo je |
množina | |
1. | drmnuli smo |
2. | drmnuli ste |
3. | drmnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam drmnuo |
2. | bio si drmnuo |
3. | bio je drmnuo |
množina | |
1. | bili smo drmnuli |
2. | bili ste drmnuli |
3. | bili su drmnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | drmni |
množina | |
1. | drmnimo |
2. | drmnite |
glagolski prilog prošli | |
drmnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
drmnuo, drmnula, drmnulo | |
drmnuli, drmnule, drmnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
drmnut, drmnuta, drmnuto | |
drmnuti, drmnute, drmnuta |
1. | učiniti brz, nagao pokret; potresti, stresti, usp. drmati (1) |
2. | udariti, bubnuti, lupiti [drmnulo ga, žarg. doživio je infarkt] |
3. | razg. puknuti (o vatrenom oružju) |