Hrvatski jezični portal

dȑmati

dȑmati nesvrš.prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
drmati
 
prezent
jednina
1. drmam
2. drmaš
3. drma
množina
1. drmamo
2. drmate
3. drmaju
 
futur
jednina
1. drmat ću
2. drmat ćeš
3. drmat će
množina
1. drmat ćemo
2. drmat ćete
3. drmat će
 
imperfekt
jednina
1. drmah
2. drmaše
3. drmaše
množina
1. drmasmo
2. drmaste
3. drmahu
 
perfekt
jednina
1. drmao sam
2. drmao si
3. drmao je
množina
1. drmali smo
2. drmali ste
3. drmali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam drmao
2. bio si drmao
3. bio je drmao
množina
1. bili smo drmali
2. bili ste drmali
3. bili su drmali
 
imperativ
jednina
2. drmaj
množina
1. drmajmo
2. drmajte
 
glagolski prilog sadašnji
drmajući
 
glagolski pridjev aktivni
drmao, drmala, drmalo
drmali, drmale, drmala
 
glagolski pridjev pasivni
drman, drmana, drmano
drmani, drmane, drmana
Definicija
1. (što, čime) upotrebom snage činiti da se što njiše, ljulja s jedne strane na drugu u naglim pokretima, čvrsto ili na mahove tresti ili potresati
2. (se) a. v. tresti (se) b. voziti se vozilom koje se drma ili trese
3. pren. iron. voditi glavnu riječ, odlučnu riječ, imati veliku moć odlučivanja (ob. u podjeli vlasti, hijerarhijama i sl.) [on drma čitavim poduzećem]; zapovijedati
Onomastika
pr. (nadimačka): Dẕmanović (Drmánović) (Vinkovci, Donji Miholjac), Dẕmečić (Križevci, Prigorje), Dẕmenčić (Ðurđevac), Dẕmić (490, Ðakovo, Prigorje, I Slavonija)
Etimologija
prasl. *dьrmati (sl. drmat': vući, trzati)