đȁvao
đȁvao (đȁvō) m 〈G đȃvla/đȁvola, N mn đȃvli/đȁvoli, G đȁvālā/đȁvōlā〉
jednina | |
---|---|
N | đavao |
G | đavla |
D | đavlu |
A | đavla |
V | đavle |
L | đavlu |
I | đavlom |
množina | |
N | đavlovi |
G | đavlova |
D | đavlovima |
A | đavlove |
V | đavlovi |
L | đavlovima |
I | đavlovima |
jednina | |
N | đavo |
G | đavola |
D | đavolu |
A | đavola |
V | đavole |
L | đavolu |
I | đavolom |
množina | |
N | đavoli |
G | đavola |
D | đavolima |
A | đavole |
V | đavoli |
L | đavolima |
I | đavolima |
1. | razg. biće koje utjelovljuje zlo; demon, vrag, pali anđeo |
2. | zlo, opakost |
3. | a. zla i opaka osoba [đavao u ljudskoj spodobi vrlo zla osoba] b. vragolan |
4. | (đavola) u raznim kontekstima u službi čestice bez svoga značenja (često uz crni kad se izriče nevjerica u što, pomanjkanje želje da se što prihvati i odricanje onoga što je prethodno rečeno ili negiranje) [A: Čovjek se nastavlja u svojem potomstvu B: (Crni) đavao se nastavlja A: On je dobar stručnjak i mnogo zna B: (Crnog) đavla on zna; đavola!, uzv. nije, ništa od toga (neće biti), nemoguće] |